ZAJEDNIČKO IZDANJE HRVATSKA – KIRGISTAN, ZAŠTIĆENE VRSTE PTICA, Bjelokrili djetlić

Bjelokrili djetlić (Dendrocopos leucopterus) Bjelokrili djetlić relativno je slabo poznata vrsta djetlića iz središnje Azije. Rasprostranjen je od zapadnih obala Aralskog jezera na istok, duž sjevernog Kirgistana i južnog Kazahstana do zapadne Kine te na jug do granica Turkmenistana i Afganistana. Riječ je o jednoj od relativno brojnih vrsta djetlića pretežito crno-bijelog obojenja. Blisko je srodan široko rasprostranjenom velikom djetliću, koji je najčešći djetlić u Hrvatskoj i Europi i kojem je fizički sličan. S velikim djetlićem dolazi u dodir samo na istočnom rubu rasprostranjenosti gdje povremeno dolazi do hibridizacije ovih dviju vrsta. Za bjelokrilog djetlića svojstvena je velika bijela krilna ploha po kojoj se najlakše razlikuje od srodnih vrsta. Bjelokrili djetlić je stanarica, poput većine drugih djetlića, pa život uglavnom provodi na istom staništu na kojem čuva i od drugih srodnika brani vlastito područje – teritorij. Teritorij označava za djetliće svojstvenim bubnjanjem – nizovima udaraca kljunom po stablu koji se daleko čuju. Ovaj način komunikacije osobito je čest u rano proljeće, pred sezonu gniježđenja. Nastanjuje nizinske, listopadne šume bogate mekim vrstama stabala, poput vrba i topola, no dolazi i uz ljudska naselja, u vrtove i voćnjake, te u brdske listopadne šume na nižim nadmorskim visinama. Pojavljuje se čak i u polupustinjskim staništima na jugu ako u njima nalazi veće grmove štirovki (Haloxylon ammodendron). Gnijezda radi u dupljama stabala, a duplje dubi sam, najčešće u topolama ili voćkaricama. Sposobnost dubljenja duplji u drveću iznimno je važno za opstanak velikog broja drugih ptica, sisavaca i ostalih skupina životinja koje se tim dupljama sekundarno koriste. Bjelokrili djetlići počinju s gniježđenjem relativno rano u godini, u ožujku i travnju, u gnijezdo polažu najčešće od četiri do šest jaja, a mladunci napuštaju duplje u svibnju i lipnju. Zbog važnosti duplji za druge vrste životinja, kao i prehrane kukcima koji su većini drugih životinja nedostupni, djetliće se smatra ključnim vrstama u šumskim ekosustavima – vrstama koje, s obzirom na brojnost, imaju neproporcionalno veliku važnost te utjecaj na strukturu i funkcioniranje ekosustava. dr. sc. Davor Ćiković, znanstveni suradnik Zavod za ornitologiju, HAZU